Tragovi goveda | Mladen Blažević

KUMA TOMA

 

Niko ga nije zvao samo Toma. Uvijek je tu bilo i ono kuma, a za to je postojao opravdan razlog. Kuma Toma je većini suseljana zaista bio kum. Čovjek koji je uvijek spreman pomoći, saslušati kad ti nešto leži na duši, dati pametan savjet. Savršeno je vladao svim okupljanjima. Od sprovoda i rođenja, preko vjenčanja, crkvenih praznika i onih koji nisu imali previše veze sa crkvom. Početak sjetve, paljenje krijesova, ili završetak žetve. Zatim prela, čijanja… Kuma Toma je bio savršen odabir, bilo za kuma novorođenog djeteta, ili novopečenog mladoženje. Unatoč rastrzanosti zbog mnogobrojnih obaveza, sve je stizao i za svakog imao vremena. Naravno, s takvom rastrzanošću teško je bilo s nekim ostvariti nešto više od površnog odnosa, uključujući tu i vlastitu ženu i djecu. Onaj s kojim mu je to donekle uspjelo bio je Šuljovan. Zbližili su se na jednom zajedničkom putu u grad. Kuma Toma ga je povezao u svom kićenom fijakeru. Kuma Toma nije Petra osvojio svojom srdačnošću i otvorenošću, već nepokazivanjem zanimanja za cilj njegovog izlaska u grad i posjetu vojnoj komandi. Putem do grada Kuma Toma i Petar su se napričali, otimajući jedan drugom riječ, što za Tomu i nije bilo čudo. Ali, Šuljovan toliko riječi nije izgovorio u cijelom životu. Pričao je o svemu. O poslu u Gnjacinom gazdinstvu, o nedavnim događajima u svijetu što ih je nedavno saznao dograbivši se starih novina i o mislima koje su neprekidno bježale u blizinu mlina. Kuma Toma je svoje ljubavne probleme prešutio, iako je prvi put bio na granici da se nekome povjeri. Ali je zato Šuljovan, začudo, progovorio o svojoj tajnoj ljubavi prema Ani. Ispričao mu je sve o njenoj kosi koja se kovrča kad raspusti pletenicu kraj mlina i prekrasnoj pjesmi. O tome kako je često prisluškuje. Rekao mu je neke tajne, koje nikad nije rekao ni sebi. Kuma Toma je zračio razumijevanjem, iako nije tačno razumio gdje je tu problem.

Problemi su se rojili u Šuljovanovoj glavi, ali oni novi i stvarni izlijetali su iz usta kao iz košnice tek na povratku iz grada. Isprva ih nije želio podijeliti s Kuma Tomom, ali ih je ubrzo razbacivao, kao da žitom hrani kokoši. Nažalost, bile su to samo posljedice, a uzrok je bio početak Prvog svjetskog rata. Šuljovan nije znao ko je tome kriv. Čuo je on, a ponešto i razumijevao o odnosima svjetskih sila, smrti prijestolonasljednika, krizi u monarhiji, ali mučilo ga je što se to događalo upravo sad, nakon što ga je Kuma Toma uvjerio da Ani mora reći što osjeća prema njoj. Znao je da samo neprestano želi biti u njenom društvu, ali je isto tako slutio, to ubrzo neće biti moguće.