Tragovi goveda | Mladen Blažević

TRAP ZA KESTENE

 

— Joja… što ovo sve… mislim priča se… imaš novaca… kažu da imaš zakopano blago…

— ‘Ajde, ‘ajde kopaj i šuti…

Petar je s kopanjem bio pri kraju. U rupu bi moglo leći dijete, ili sitna žena, ali ne i odrastao muškarac. Primakao se Joji, ne bi li iskopao rupu za noge. Svaki put kad bi zabio lopatu u zemlju, činilo mu se da je propustio još jednu priliku.

Kako… ubiće me… sad ili nikad… ako zamahnem… jel’ kad istresem zemlju il’ je bolje kad?… Odavde ga… mogu li ga dohvatiti ako se skroz ispružim?… Sad ću… treću lopatu kad zabodem… jedan… dva…

— Joja! Jesi to ti?… Gdje si?

— Ovdje sam… Dođi vidi ljubomornog mužića… tražio te po šumi.

Mladić s velikim očima u obliku kestena pojavio se kraj njih.

— Šta?… Ko je ovaj?

— Jeba si mu ženu, a sad se čudiš… he,he… tebe je tražio. Drži pušku i drži ga na nišanu. Još malo i iskopa je lijepi trap… za kestene.

Joja je mladiću značajno namignuo.

— Idem kući po novce, da tebe skinem s vrata… a ti… raspravi se s ljubomornim… Zamoli ga da ti oprosti… he,he… možda se više ne ljuti.

Mladić je sjeo na Jojino mjesto i gledao ga svojim velikim očima.

— Ljepa ti ona tvoja, ki jabuka. Kako se zove?… Nisam je stiga pitati… he, he.