Tragovi goveda | Mladen Blažević

LOPOVI SU NA SAJMU

 

Mladi žandar je poslušao savjet načelnika i svratio u gostionicu.

— Dobar dan… vi ste ovde gazda?

— Jesam… Ignjatija.

— Khm… khm… Juraga… ja sam od sad zadužen za red.

Mladić je bio nezadovoljan dubinom svog glasa, pa ga je spustio za oktavu niže, naglasivši „zadužen za red“.

— Razgovaro bi s vama nasamo… imate li kakvu prostoriju?… Ovdje je malo previše ljudi.

—… A dobro… ‘ajde iza… ovuda.

— Recite mi… vi ste u gostioni… stalno pa… čujete…

— I čujem i ne čujem… čujem šta me zanima… Reci šta tebe zanima?

— Ma za ovu krađu stoke…jeste li čuli nešto?… Nešto što bi bilo sumnjivo.

— Ja gledam svoja posla… neš ođe ništa… lopovi su u gradu… tamo na stočnom sajmu. Istresi iz gaća sve one trgovce i švercere… neš promašiti… svaki je nekog orobio, ovako, il’ onako… stoku, il’… tamo su lopovi.

— To nije moja nadležnost.

— Znam… oni nisu ničija nadležnost… plaćaju nekome… ‘ajd ne zamaraj me… obiđi okolo po selima… pitaj seljake… u krugu imaš deset seljaka kojima je nestalo blago… hodaj okolo lovaj, al’ ne krade niko od ovih naših seljaka to budi siguran… i nemoj mene zajebavati…

— Neću gazda, samo jedno pitanje. Ima li neko da je nedavno doša u ovaj kraj?… Mislim doselio i to.

— Nije niko… zadnji je Nikola… Ljudina, a tome ima već…

Kad je mladić otišao iz gostionice, grupica se skupila na šanku.

—Šta te pita?

— Ništa.

— ‘Ajde Gnjaco ne zajebavaj… nasamo oće razgovarati… što ga zanima?

— Ništa… gledajte svoja posla.