Tragovi goveda | Mladen Blažević
MORAM NEŠTO OBAVITI
Žandar Juraga izbio je na čistinu. Razmišljao je o tome, koja bi ptica mogla onako kliknuti. Učinilo mu se kao pucanj. Krenuo je prema daščari koja se nazirala na suprotnom rubu šume. No, neko se s njegove desne strane kretao u istom smjeru. Bio mu je poznat. Susreo ga je u gostionici, ali nije se mogao sjetiti njegovog imena. U ruci je držao pušku. Mladić je znao da se zabrane držanja oružja ovdje niko ne pridržava.
Ovdje svi nose pušku… ko bi ih spriječio… al’ ne može mi se ovako… ovaj ni ne skriva, jebe mu se… neću sad… a ako on ima veze… što bi tu radio? Ovo je k’o stvoreno mjesto za skrivati stoku… vidi okolo balege.
Joja se brzo približavao mašući puškom u desnoj ruci. Koračao je prema mladiću kao da nema namjeru stati. Gledao je ravno u njega.
Što se ovaj zaletio… ovo je… on je, moram… pištolj… vadi pišt… Joja je u hodu podigao pušku i ustrijelio mladića u prsa. Mladi žandar se srušio kao vreća.
Misli su tražile razlog zašto je ležao na ovoj livadi. Tijelo je ležalo na leđima i gledalo prema nebu.
Neću stići… moram nešto obaviti… što?… Nešto je važno… kako se ne mogu sjetiti… nešto sa stokom… vidio sam tragove… tako je.
— Ja sam… st…
Stigao je još jednom zakolutati očima, prije nego mu je Joja među njih ispucao drugu patronu.
Nikola je s ruba šume gledao ne vjerujući svojim očima.
On ga je… ubio ga je, ubio ga je ki pašče.
Sklonio se iza grma, no Joja nije gledao u njegovom smjeru. Nastavio je hodati prema daščari.
Ubio ga… ubio žandara, nije ni okom trepno… Što ću ja?… Bježi Nidžo, nisi ništa vidio, ni čuo.
Nešto ga je tjeralo da ostane. Nije znao što učiniti. Najbolje ništa, mislio je, ali kako otići kući i zaboraviti što si vidio. Žandar je ležao na leđima, ali desna mu je noga, savijena u koljenu stajala uspravno, pokazujući crvenu šaru uzduž vanjske strane nogavice. Iz Nikoline udaljenosti izgledalo ja kao da se čuvar reda prepustio lješkarenju na suncu. Ali, Nikoli se pred očima neprestano ponavljala ista slika. Mladić se pokušava pridići i želi nešto važno reći, dok mu Joja hladnokrvno prislanja cijev na čelo i prasak.
Sadržaj
Pišem i čitamOficirska kurva
Oklada
Lud al’ pametan
Subenast
Arijanisti, bogumili, kalvinisti, komunisti i anarhisti
Stari momci
Sprovod i rođenje
Kuma Toma
Pridrži mi uzde!
Kroz rešeto
Zemlji treba ostaviti njen dio
Čudna neka vojska
Ljudina i šegrt
Pismo iz vojske
Doći će žuti
Pravo prase
Napiši na led pa okreni suncu
Lovac
Urlaub
Zlatom piši, govnom zapečati
Ubilo kuma
Brbljiva Branka i šutljivi Milivoj
Što bi mu ja?
Ni čašu, a upišan
Misli na pogaču!
Šutnja je laž
Šinjo i Joja
Posrana riječ
Gljive i trave
Momak iz grada
Stokokradica
Nek’ vam je sa srećom
Brat i ujak
Gola je guzica tvrđa od Budima grada
Dvije svadbe i ponovno rođenje
Uzmeš koliko ti treba
U mećavi
Nerotkinja
Moj čovjek
Svetac, ili blaženi
Na probu
Noć za dan
Žandari na zadatku
Treba dobro očistiti pušku
Politička platforma
Kip s imenom
Dobijem ga, pa ga izgubim
Grijeh je ljubav bez djece
Lovac i divljač
Udarila me grana
Pogodak je pogodak
Dokoni umirovljenik
Novi čuvar reda
Blago, ili teret
Lopovi su na sajmu
Noseća sam
Istraga
Marko
Mutni poslovi
Nigdje odavde
Šta je vama ljudi?
Ode i drugi
Štala
Što će mi novci, ako nema žena
Tragovi stoke
Kud kreneš ugaziš u balegu
Trap za kestene
Tamo lopovi žive k’o gospoda
Vrag je diga šumu na noge
Moram nešto obaviti
Tebi više ne treba
Neko je tamo zakopan
Neotvoreno pismo
Malo, plavo, smežurano
Impresum