Tragovi goveda | Mladen Blažević

STOKOKRADICA

 

— Ma vidi ljepotice… k’o moja Bjelka. Da su joj malo ravniji rogovi… rek’o bi moja Bjelka.

Starčić je blago lupkao kravu među očima, a ona je gubicom dodirivala njegovu podlakticu.

— Dobro šara joj je drukčija, al’ inače… gleda k’o ona.

Ponosni vlasnik ljepotice što je neodoljivo podsjećala na Bjelku pravio se da ne primjećuje ovaj prisan trenutak između nepoznatog starčića i njegove krave. Gledao je prema drugom dijelu sajma. Tamo gdje su se nalazili trgovci iz grada prodajući češljeve, ogledalca, marame i šarene ukosnice. Prisjetio se sebe na obali iznad zaseoka, kojem se nije mogao sjetiti imena. Mjesto prilično udaljeno. Čak u drugom kotaru. Čuo je tada iza sebe glasno psovanje i znao da je upućeno njemu, ali se nije usudio okrenuti. Naprotiv, trčao je u suprotnom smjeru snažno savijajući repove dvjema kravama i pritom ih gonio pred sobom.

Je li moguće da je taj starčić onako bjesomučno psovao gromkim glasom? Je. Zašto ne bi bilo moguće?

Ipak, zamišljao ga je mnogo većim, jačim i mlađim. Ni sad se nije usudio pogled uputiti prema starcu. Smetalo mu je njegovo nježno tepanje i zaljubljeno glađenje priglupog stvorenja, koje mu je pokušavalo sažvakati dio rukava.

— Za kol’ko bi je dao?

— 100 dinara.

— Uf, skupa je… Nemam tol’ko.

— Kol’ko imaš?

— Nemam ni trid’set.

— Daj kol’ko imaš i vodi je.

Nije sebi htio priznati zašto je starčiću, koji u njemu nije budio nikakvu simpatiju, već samo sjećanje na neugodan događaj, dao kravu za manje od polovice cijene. Nije to bilo ni sažaljenje, iako su mu te kravice vjerojatno bile sve blago koje je imao. I zašto je uostalom krađa njegovih krava bila posebno neugodno iskustvo. Da je zadržao sve krave i volove koje je ukrao, morao bi imati preko sto jutara zemlje samo za sjenokošu. No, ova je krađa bila obilježena greškama od samog početka. Prije svega, krenuo je u krađu u kasno poslijepodne umjesto po najvećoj toplini kad se krave skrivaju pod krošnjama, a ljudi u kućama. Zato ga je starac umalo i uhvatio. Osim toga, nije dobro planirao put bijega, pa su on i krave do prenoćišta stigli jedva hodajući, iznureni zbog teškog terena. Tako se događa kad se čovjek opusti i nedovoljno osmisli što će napraviti. No, nevolja ne ide sama. Prava nevolja počela je u „ateljeu za slikanje“ kako je jedan nakupac iz grada, dobro upoznat s načinom nabavke njegovih goveda, znao nazivati dobro skrivenu daščaru u kojoj je on mijenjao njihov identitet. Ono što je čovjeku otisak prstiju, govedu je položaj rogova i mrlje na tijelu. No, malo je njih znalo da se ti posebni znaci mogu mijenjati, a izuzetno rijetki, i način kako to učiniti. Bila je to tajna koja se prenosila s koljena na koljeno i taj zanat činila unosnim još iz hajdučkog doba. Nekad su harambaše dobro plaćale za takve usluge. Njemu tu tajnu nije izrekao djed na samrti, ili otac kako bi prenio unosan posao na svog sina. Prenio mu ga je isti onaj nakupac koji je onako čudno nazivao njegovu štalu. To se dogodilo za stolom u kutu Gnjacine gostionice.

POSTUPAK SAVIJANJA ROGOVA U GOVEDA

Za savijanje rogova u manje stoke (ovnovi i koze), ne vrijede isti omjeri.

SASTOJCI:
— 4 litre octa (najbolje vinski)
— 8 litara obične vode
— 2 litre čaja od preslice (u hladne dvije litre vode dodati šaku svježe preslice i između tri prsta kičice, te čekati da zakuha)
— šaka soli

POSTUPAK:

Gore navedene sastojke izmiješati i staviti na iskuhavanje na laganoj vatri dok se količina tekućine ne prepolovi. U vrelu iskuhanu tekućinu umočiti krpe i njima omotati rogove te ih savijati u željenom smjeru. Omatanje i savijanje ponoviti nekoliko puta u razmacima od sat vremena sve do željenog učinka.

POSTUPAK IZBJELJIVANJA GOVEĐIH DLAKA I PRAVLJENJA BIJELIH MRLJA

Na površinu koju treba izbijeliti nanese se tanak sloj gline izmiješan s čajem od preslice. Glina se nanosi uz dlaku kako bi doprla do kože i zaštitila korijen. Zatim se višak gline iščetka s četkom za timarenje konja. Krpom namočenom u peroksid namazati predviđeno mjesto i pričekati petnaest minuta. Potom se ispire vodom. Kad se potpuno osuši, iščetkavaju se i ostaci gline te premazuje mješavinom od dvadeset žumanjaca i litre brezinog soka.

Tog je jutra prvo opržio ruku u vreloj vodi, potom mu je zbog previše uložene snage i nepreciznog omjera sastojaka pukao jedan rog, da bi kasnije toj istoj kravi spalio svu dlaku. Krava je od tog trenutka, vjerojatno zbog šoka prestala jesti. Nekoliko tjedana kasnije skratio joj je muke. Čak mu je propao i dio mesa koje nije uspio pravodobno usoliti i staviti u podrum.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.