Tragovi goveda | Mladen Blažević

ZLATOM PIŠI, GOVNOM ZAPEČATI

 

Pred ulazom u pilanu ispod prozora stajala je mala drvena družina. Neki, zapravo, nisu mogli stajati, jer su imali samo glavu. U društvo bi novog člana dobivali jednom u dvije sedmice. Mladi odbjegli vojnik je sve slobodno vrijeme trošio u izradu kipova. Bili su to obični ljudi u obavljanju svakodnevnih poslova. Brkajlija koji cijepa drva, drugi brko, kosac sa šeširom i brkovima, dječak kojem još nisu izrasli brkovi, dvije žene kose skrivene maramom, bez brkova. Sve redom obični ljudi sa sela. No, onaj kojeg je mladić upravo izrađivao nije podsjećao na komšiju, ili njegovu ženu. Imao je neko čudno, ozbiljno i dostojanstveno lice. Kip čovjeka koji zna što hoće. Lice je bilo naprosto drugačije od ostalih. Prvi je to primijetio Ljudina:

— Ovaj ti je nekako… izgleda ko neki svetac.

I Moša ga je nakon Nikoline opaske počeo gledati drugim očima. Svaki potez dlijetom izvodio je sve pažljivije. Uskoro dlijeto više nije imalo posla. Sve je radio s malom preciznom turpijicom. Ljudina mu je predložio da prilikom idućeg odlaska u grad njegove kipiće ponudi jednom od trgovaca.

— Možda nešto zaradimo. Ako bude htio?… Ma bi, kupio bi… što nebi… neki su ti ko pravi… Al’ ova ti je žena mršava… Što joj nis’ napravio veće sise?… Lakše bi to proda.

— Ne radim ja to za prodaju. To je… ono… da mi prođe  vrijeme.

— Svejedno. Delaj veće sise. Naći ću ti ja šira debla ako  treba.

Moša je nastavio izrađivati kip, koji je zračio čudnim dostojanstvom. Precizno je s turpijicom naglašavao crte lica. Odjednom mu se učinilo da jedan tako dostojanstven lik ne bi smio imati orlovski nos, već ravan i pravilan. Odlučio ga je izravnati. S turpijom je išlo presporo i odlučio se za nekoliko preciznih udaraca dlijetom. Posljednji udarac bio je višak. Zbog malenog čvora drvo je puklo nepravilno i odlomio se komad nosa. Umjesto sveca kip je odjednom ličio na pijanca razbijenog nosa i nije izgledao nimalo dostojanstveno. Moša je sočno opsovao, odložio kip i spremio alat. Kad se kasnije potužio Ljudini, ovaj je samo rekao:

— Jeb’ ga sinko! Tako je to… zlatom piši, govnom zapečati.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.