Tragovi goveda | Mladen Blažević
LUD AL’ PAMETAN
Stršen je živio preko Radonje na drugoj strani doline. Bio mu je to nadimak, a malo ko mu je i znao pravo ime. Razumio se u sve i o svemu imao svoje mišljenje. Tamo gdje se nešto radi, tamo je Stršen.
— Što ćeš s tim Gnjaco?… Ja bi to polio petrolejom pa zapalio. A… kad već radiš… to ti se… ne radi se to tako… to uzmeš za drugu stranu…taj ti je dio za baciti…drugi… taj okreni.
— Stršene…makni se od mene ubiću te ki zeca.
Mnogi su se, kad bi nešto radili, od Stršena skrivali u dvorištu ne bi li izbjegli njegova zlobna dobacivanja i savjete od kojih čekić jače udara po čavlu.
Dok bi Stršen bio zauzet, dostojno su ga znali zamijeniti Šunjac, Dudalo, ili Malobaba. Zatim, Prikolica. Čovjek koji je teško susprezao i nevješto prikrivao zvuk svog prdca udarcem šake o stol. Događalo se da Prikolica, ničim izazvan, kaže potpuno nezanimljivu rečenicu:
— Jebate, sutra moram ustožiti sijeno ∞ udari šakom o stol i onda prdne, kao da tu svoju rečenicu udarcem nije dovoljno naglasio.
Osim nabrojene petorice bilo je onih kojima nisi znao ime, nadimak, ili ih čak nikad nisi vidio. Samo bi se odnekud pojavili i s dozom sprdnje i pokroviteljstva zapitali: „Oće l’ majstore?“ I potpuno je bilo svejedno da li ćeš reći: „Ide ko podmazano“, ili „ko da bi mokru mačku palio“. Uvijek te čekalo pametovanje. Iznimka je bio starac prezimenom Zabadalo. On je rijetko govorio, a to što bi rekao, zvučalo bi poput soli u kaši. Večeri je davao okus. Jednom je, u Gnjacinoj gostionici, svima presolio.
— Čeka nas rat ljudi. Veselite se dok možete.
Do tad razuzdana galama u gostionici, rasplinula se kao Prikoličin prdac i zavladao je tajac. Zabadalo je rijetko govorio i svaka njegova riječ imala je sto kilograma. Istresao je u sebe rakiju i izašao iz gostionice. Samo je Dudalo, otpuhnuvši smrdljivi dim iz svoje lule, rekao:
— Vidi ga! Lud čovjek… al’ pametan.
Mladi Šuljovan i Zabadalo su u mnogočemu bili slični. Obojica su govorili rijetko i kratko. Sa svrhom i razlogom. Zabadalove rečenice su zatvarale razgovor, a Petrove otvarale pitanjem. I nije Petar sudjelovao u razgovoru, zašutio je čim bi dobio odgovor. Bio je jezgrovit i kad se obratio jedinoj osobi u selu koja je pružala ljubav za novac.
— Bil’ dala…? Tu je vreća brašna i dvije kutije cigareta.
Zvali su je Bosa, od Bosiljka. Živjela je sama nedaleko Gnjacine gostionice i imala od Petra dva puta više godina. Osim novca primala je i druga dobra i obično pristajala i na manje. Neki su pripiti veseljaci na povratku iz gostionice znali dobivati Bosine usluge i za puko obećanje, no, Bosa se očito htjela još malo igrati s mladićevom hrabrošću.
— A za koga to pitaš?
— Za sebe. Za koga bi? — prstima je u džepu oblikovao kruh u kuglicu.
Čuo je od Gnjacinih sinova, koji su je posjetili još prije dvije godine:
— Nisi muško dok ne probaš.
A svakim je danom to sve više i osjećao. Bosa je naravno pristala. Petar je bio mlad i zgodan, a i dobila je više nego inače. Na rastanku mu je rekla:
— Šuljovane moj… drugi put nemoj nositi brašno. Donesi cigarete… četri kutije.
Idući put Petar nije došao. Smatrao je da je drljanje Bose, kako su to nazivali Milan i Josip, precijenjeno zadovoljstvo.
Negdje u zapećku svog mozga slutio je da s Bosom nije mogao otkriti njegovu pravu vrijednost. Kad je Bosa jednom od svojih redovnijih mušterija prepričavala njegov izravan nastup, ovaj je samo rekao:
— Lud… al’ pametan.
Sadržaj
Pišem i čitamOficirska kurva
Oklada
Lud al’ pametan
Subenast
Arijanisti, bogumili, kalvinisti, komunisti i anarhisti
Stari momci
Sprovod i rođenje
Kuma Toma
Pridrži mi uzde!
Kroz rešeto
Zemlji treba ostaviti njen dio
Čudna neka vojska
Ljudina i šegrt
Pismo iz vojske
Doći će žuti
Pravo prase
Napiši na led pa okreni suncu
Lovac
Urlaub
Zlatom piši, govnom zapečati
Ubilo kuma
Brbljiva Branka i šutljivi Milivoj
Što bi mu ja?
Ni čašu, a upišan
Misli na pogaču!
Šutnja je laž
Šinjo i Joja
Posrana riječ
Gljive i trave
Momak iz grada
Stokokradica
Nek’ vam je sa srećom
Brat i ujak
Gola je guzica tvrđa od Budima grada
Dvije svadbe i ponovno rođenje
Uzmeš koliko ti treba
U mećavi
Nerotkinja
Moj čovjek
Svetac, ili blaženi
Na probu
Noć za dan
Žandari na zadatku
Treba dobro očistiti pušku
Politička platforma
Kip s imenom
Dobijem ga, pa ga izgubim
Grijeh je ljubav bez djece
Lovac i divljač
Udarila me grana
Pogodak je pogodak
Dokoni umirovljenik
Novi čuvar reda
Blago, ili teret
Lopovi su na sajmu
Noseća sam
Istraga
Marko
Mutni poslovi
Nigdje odavde
Šta je vama ljudi?
Ode i drugi
Štala
Što će mi novci, ako nema žena
Tragovi stoke
Kud kreneš ugaziš u balegu
Trap za kestene
Tamo lopovi žive k’o gospoda
Vrag je diga šumu na noge
Moram nešto obaviti
Tebi više ne treba
Neko je tamo zakopan
Neotvoreno pismo
Malo, plavo, smežurano
Impresum