Tragovi goveda | Mladen Blažević
DOKONI UMIROVLJENIK
Žandar Kovač je dočekao dan svoje mirovine. Ništa mu se zbog tog u životu nije promijenilo. Vrijeme je i dalje provodio u Gnjacinoj gostionici obučen u žandarsku uniformu. Jedina promjena u ponašanju bila je sve učestalija želja za dokazivanjem svoje muškosti. Nije više otkopčavao hlače samo pred muškarcima. Kao policajac poznavao je stanje na terenu i vrlo dobro znao koje seljanke starije dobi žive same. Nakon zagrijavanja za šankom često bi ih obilazio kucajući na vrata s hlačama do koljena. Neke od njih bi ga nakon otvaranja vrata možda i pozvale da uđe, ali on bi se nakon njihovog iznenađenja i osupnutosti samo cerekao i produžio dalje.
— Esi vid’la kad tako rudo… A?… he, he.
No, ubrzo se za njegove večernje posjete pročulo u gostionici. Dudalo ga je uhvatio na djelu. Kako je umirovljenog žandara većina baba ubrzo prozrela i prestala otvarati vrata, bez da proviri kroz prozor, Kovač se počeo domišljati različitim načinima kako ih nasamariti. Tako se staroj Jeli, zavukao u sjenik. Jedna od dasaka na stranici sjenika okrenutoj dvorištu bila je šuplja uslijed sušenja i ispadanja čvora. Promjer rupe bio je dovoljan da umirovljeni policajac kroz nju proturi svoje spolovilo. Prilagodio je visinu vrećom komušine pod nogama i stajanjem na prstima i stao dozivati:
— Oooj, bako… ooj bako, pomozi!…Jadan li sam, bako… pomozi!
Jela je najprije provirila kroz prozor, pa kroz vrata. Nije bilo nikoga. Dozivanje je dopiralo iz sjenika. No, kroz vrata je provirila još jedna glava. Bio je to Dudalo. Kad su prišli sjeniku Kovač je nastavio svoje vapaje misleći da se približila samo Jela:
— Pomozi bako… sam sam jadan i gladan… daj da uđem kod tebe da se malo ugrijem.
— Kovač!… Ajme, kakva budaletina… Ha,ha… bezobrazan si kol’ko si težak.
Dudalo je prepoznao žandarov glas. I žandar je prepoznao Dudalov. Istrčao je na drugu stranu sjenika ne stigavši ni pospremiti u hlače ono što je trenutak prije besramno pokazivao. Za sobom je čuo samo podsmješljive Dudalove uzvike.
Kad je sutra za šankom Dudalo prepričavao ovaj događaj, Stršen ga je opravdano zapitao:
— A šta si ti radio kod Jele?
— Ma… zamolila me… pa sam… cijepa sam drva.
— Cijepa si kurac, ne cijepaš ni kod kuće… nego tvoja Marica.
— Prazniš pušku sa starom Jelom?… Pa đe s Jelom?
Društvo je odjednom manje zanimao Kovač.
— Ja bi prije tvoju Maricu nego Jelu… tri puta.
Vidjevši da je svaka obrana uzaludna, Dudalo je otpuhnuo smrdljivi dim iz svoje lule i razvukao lice u osmijeh.
— A jebi ga… iz tuđeg je voćnjaka jabuka uvijek ukusnija… bila ona crvljiva i smežurana.
Sadržaj
Pišem i čitamOficirska kurva
Oklada
Lud al’ pametan
Subenast
Arijanisti, bogumili, kalvinisti, komunisti i anarhisti
Stari momci
Sprovod i rođenje
Kuma Toma
Pridrži mi uzde!
Kroz rešeto
Zemlji treba ostaviti njen dio
Čudna neka vojska
Ljudina i šegrt
Pismo iz vojske
Doći će žuti
Pravo prase
Napiši na led pa okreni suncu
Lovac
Urlaub
Zlatom piši, govnom zapečati
Ubilo kuma
Brbljiva Branka i šutljivi Milivoj
Što bi mu ja?
Ni čašu, a upišan
Misli na pogaču!
Šutnja je laž
Šinjo i Joja
Posrana riječ
Gljive i trave
Momak iz grada
Stokokradica
Nek’ vam je sa srećom
Brat i ujak
Gola je guzica tvrđa od Budima grada
Dvije svadbe i ponovno rođenje
Uzmeš koliko ti treba
U mećavi
Nerotkinja
Moj čovjek
Svetac, ili blaženi
Na probu
Noć za dan
Žandari na zadatku
Treba dobro očistiti pušku
Politička platforma
Kip s imenom
Dobijem ga, pa ga izgubim
Grijeh je ljubav bez djece
Lovac i divljač
Udarila me grana
Pogodak je pogodak
Dokoni umirovljenik
Novi čuvar reda
Blago, ili teret
Lopovi su na sajmu
Noseća sam
Istraga
Marko
Mutni poslovi
Nigdje odavde
Šta je vama ljudi?
Ode i drugi
Štala
Što će mi novci, ako nema žena
Tragovi stoke
Kud kreneš ugaziš u balegu
Trap za kestene
Tamo lopovi žive k’o gospoda
Vrag je diga šumu na noge
Moram nešto obaviti
Tebi više ne treba
Neko je tamo zakopan
Neotvoreno pismo
Malo, plavo, smežurano
Impresum