Tragovi goveda | Mladen Blažević

NAPIŠI NA LED PA OKRENI SUNCU

 

Branka je bila jedina cura u selu koja se družila s Anom. To se događalo rijetko. Najčešće kad bi je mati poslala u trgovinu. Znala je za Aninu ljubav prema Šuljovanu, iako su o tom rijetko pričale. Zapravo, prilikom njihovog druženja, pričala je samo Branka. A, pričala je brzo i nepovezano. Misli i riječi su joj letjele s teme na temu. Pričala je o majci i bratu, koji srećom nije stasao za vojsku, istovremeno mislila o razgovoru sa svojom simpatijom Milivojem iz susjednog sela, da bi opet prešla na prepričavanje kako je jučer provela dan. Pri tom je uvijek unaprijed nagoviještala svoje rečenice.

Ja njoj kažem… ona meni kaže…  na to ja njemu kažem…  Kaže on meni…

Ani je zbog tog ponekad noga skakutala pod stolom, pa je znala pjevušiti u sebi i klimati glavom. No, ponekad joj je i godilo. Neobavezno čavrljanje, iako često dosadno, nekad liječi dušu, ili je barem odmara. A, njenoj duši trebalo je odmora. Svaku je večer zamišljala kako ujutro dolazi Petar, razgovara s njenim ocem i, nakon toga, ona i mati sužavaju mladenkinu opravu. Oko vrata se vješa majčina ogrlica od dukata. Branka joj češlja kosu i obje se kikoću zamišljajući prvu bračnu noć. Pekla ju je savjest, jer nikad u tim snatrenjima nije zamišljala povratak svog brata. Šuljovan, ili Petar, kako ga je ona zvala, zauzimao je u njenim mislima toliko prostora, da za brata nije bilo mjesta. Vrlo je dobro znala što Gnjaco misli o mogućoj ženidbi s Petrom. Te misli je pokušavala potisnuti.

— Sve će se to riješiti. Daj ocu vremena da to pregrize — govorila je Jula.

Ana je znala da se ništa neće riješiti samo od sebe. Tvrda je glava njen otac. Čovjek starog kova. Kad zapne, ne posustaje.

Ipak, Jula je imala pravo. Treba prije svega pričekati da se Petar vrati živ, iako drugo nije mogla ni zamisliti.

Jednom se zatekla u susjednoj prostoriji, dok je Jula Gnjacu uvjeravala, da će udajom Ane u Crevare uništiti život dvoje ljudi koji ga najviše poštuju i vole. Bila je tamo i gazdarica. Ana ju je vidjela kroz odškrinuta vrata. Neda je u mislima držala Julinu stranu, ali od misli do jezika dug je put. Pogotovo ako se na njemu ispriječi Ignjatija sa svojim brkovima.

— Kad Petar dođe, pobjećemo… otići od kuće i… vjenčati se sami — Ana je utrčala u sobu i prvi put u životu pred ocem povisila glas.

Umjesto pljuske, Gnjaco je odgovorio smirenim tonom:

— Napiši to na led pa okreni suncu.

Ana je više voljela pljusku, nego njegov smireni ton.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.