Tragovi goveda | Mladen Blažević

STARCI MOMCI

 

Poštar Latica i žandar promašenog prezimena Kovač bili su jedini sredovječni i neoženjeni muškarci u selu. U gostionici je to vrlo često bio predmet sprdnje:

— Kad se Bajdo oženio, mogli ste i vi.

Nije problem bio manjak cura u kraju. Dapače, cura je bilo i viška, ali oni taj svečani čin nisu obavili iz potpuno različitih razloga. Žandar Kovač je smatrao kako ni jedna nije vrijedna sudjelovati u raspodjeli njegove državne plaće. Iz tog je razloga, tu plaću ravnopravno ostavljao što u Bosinom krevetu, što za Gnjacinim šankom. A poštar Latica se smrtno zaljubio u Šuljovanovu majku Smilju. I to do te mjere da se nakon njene smrti doslovce počeo sušiti. Ipak, nikad u susretu s njom o tome nije uspijevao progovoriti ni riječi. Smilja je ljubav jasno vidjela u njegovim očima i opraštala mu, iako je znala da je u gostionici najglasniji u izmišljanju pogrdnih riječi, na njen račun. Jednom je samo, sa suzama u očima, istrčao iz gostionice nakon što ga je Zabadalo, na njegovu bujicu uvreda o Smilji, u svom jezgrovitom stilu, upitao:

— A što ti nju ne oženiš?

I bio bi je oženio da je ono pismo iz komande otvorio pet godina ranije, a ne netom nakon što je svezao omču i odlučio skratiti svoj žalostan život.

Dok pismonoša s vremena na vrijeme nije mogao sakriti svoju sentimentalnu dušu, žandar Kovač je rijetko gubio kontrolu nad osjećajima. No to se ipak događalo. Ponekad bi, kad previše popije u gostionici, raskopčavao hlače i pokazivao svoje pozamašno spolovilo. S druge ga je strane, više nego druge, uznemirivala Bajdina prisutnost u njegovoj blizini. Promijenio bi raspoloženje i na sam ulazak Bajde u gostionicu. Ipak, u većini slučajeva, Kovač je bio savršeno hladan što se i očekuje od čuvara reda.

No, niko nije nadmašio Malobabinu mirnoću. Malobaba je jednom, ostavši sam na šanku s gazdaricom Nedom preko puta, slušao njenu ozbiljnu priču o glupostima koje joj svakodnevno izvode sinovi. Klimajući ozbiljno glavom i gledajući Nedu pravo u oči, s donjim dijelom tijela skriven iza šanka, hladnokrvno je otkopčao šlic i olakšao svoj mjehur.

Uzdah: „Uuuhhhhh!“, gazdarica je protumačila kao izraz suosjećanja prema njenim problemima. Pravu je istinu shvatila tek kad se vruća lokva počela širiti prema izlaznim vratima. Njene psovke i uvrede otrpio je sa smiješkom, znajući da mu Gnjaco neće zabraniti ulaz u gostionicu. Previše mu treba njegovo sijeno.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.