Tragovi goveda | Mladen Blažević

NEOTVORENO PISMO

Idući dan Gnjaco je proveo u krevetu jedva mičući glavom i mokrio u vrč teško se okrećući na bok. Ali, jutro nakon njega, uspravio se i sjeo na rub kreveta. U prostoriji nije bilo nikog. Još je jako mirisalo na stolisnik i budilo u njemu nagon za povraćanjem. Neko je vrijeme gledao u ognjište iz kojeg je polagano cunjalo. Zatim mu je pogled pao na vješalicu na suprotnom zidu s koje je visio njegov stari prsluk. Iz džepa je virilo pismo. Teškom se mukom dovukao do prsluka, vukući nogu. Uzeo je pismo, sjeo za stol i otvorio ga.

11. 06. 1929.

Eto napisao sam ovo pismo da ne ispadne da sam otišao bez pozdrava. Morao sam otići i ja se nadam da to razumiješ. Neke su stvari važnije od naših običnih života. Postoje ideali za koje se treba izboriti. Sam sam odabrao taj put. Neko mora početi. Ovakvih kao ja ima puno i sve nas je više. Jednog će se dana internacionala pjevati u cijeloj Evropi. Ja idem van iz zemlje. Znam da si za mene imao druge planove. Pogotovo sad kad je Milan otišao, ali i sam znaš da ja to ne bi mogao. Osjećam da sam stvoren da učinim nešto veliko. Nešto zbog čega ćeš i ti biti ponosan na mene. Ako ti se javim pismom, nemoj mi uzvraćati, jer ću često mijenjati adrese.

Pozdravi majku, sestru, baba Julu i sve ostale.

Josip

Gnjaco je zgužvao pismo i htio prevrnuti stol, ali ga je bol u nozi vratila u stolicu. Ljutnja je prepustila mjesto tuzi i samo je iznenadni ulazak Ane u prostoriju spriječio suzu da se ne skotrlja niz obraz.